Čuvajmo Hilandar

Jefimija prva srpska pesnikinja

Hilandarska riznica čuva povest o Jefimiji, prvoj srpskoj pesnikinji, harizmatičnoj ličnosti srednjeg veka. U njoj su pohranjeni diptih koji je ostavila u spomen svom prerano izgubljenom sinu i zavesa za carske dveri na kojoj je izvezla „Pohvalu knezu Lazaru”.

Njene reči, izvezene pozlaćenom srebrnom žicom, spomenik su prelomnog perioda u istoriji srpskog naroda, svedočanstvo lične tuge ali pre svega, vere u Gospoda i Njegovu zaštitu.

Rođena je u vlastelinskoj porodici kao Jelena (oko 1350. godine), kći kesara Vojihne, gospodara Drame pod srpskim carem Dušanom Silnim. Bila je udata za despota Jovana Uglješu Mrnjavčevića.

Njen život, započet u sjaju visokog staleža, dobija potpuno drugačiji obrt. Jelenin otac umire, a nakon toga i sin jedinac Uglješa sa četiri godine. Obojica su sahranjeni u Hilandaru, u sabornom hramu Vavedenja Presvete Bogorodice. Mladenac Uglješa je sahranjen u naosu a njegov deda, ćesar Vojihna u priprati hrama.

Ona nikada nije mogla da poseti grob svog sina jedinca.

Freska Jefimija
Slika: Freska Jefimija

Prva pesma srpske pesnikinje

Reči neizmerne tuge pretočila je u molitvene stihove koji su urezani u mali diptih. Ovi stihovi duboke majčinske patnje su ujedno i prva zabeležena pesma jedne srpske pesnikinje.

Diptih je nastao između 1368-1371. Na jednom krilu ove dvostruke ikonice u drvetu je urezana Bogorodica s prorocima, na drugom je predstava Gostoljublja Avramovog među apostolima. Duborez je uokviren srebrnim okovom i ukrašen biserom, plavim i crvenim poludragim kamenom. Despotica je diptih opremila srebrnim i pozlaćenim koricama.

Na prvom delu ikonice Jefimija iznosi osnovne pojedinosti o samoj ikonici. Na drugom delu se obraća Isusu i Bogorodici. Traži umirenje za dušu, jer nakon gubitka sina ne može da se oslobodi tuge.

Diptih: Bogorodica sa porodicom
Diptih: Bogorodica sa porodicom

Zavesa za Carske dveri u Hilandaru

Zavesa za carske dveri koju je darovala Hilandaru izrađena je kao zlatovez na crvenoj svili. U sredini je Isus Hristos kao veliki Arhijerej sa dva anđela kao đakonima i sa ripidama u rukama, blagosiljajući Vasilija Velikog i Jovana Zlatoustog koji stoje sa njegove leve i desne strane. Na dva čista polja izvezen je tekst „Moljenja Gospodu Isusu Hristu“. U donjem delu izvezeni su na srpskom jeziku, ćirilicom, Jefimijini stihovi nadahnuti rečima Svetog Simeona Novog Bogoslova, koje ona upućuje Gospodu i Bogorodici Hilandarskoj kao svoj skromni dar.

Zlatovez: Zavesa sa Carske dveri
Zlatovez: Zavesa sa Carske dveri

"Pohvala knezu Lazaru" monahinje Jefimije

Vrhunac Jefimijinog stvaralaštva predstavlja „Pohvala knezu Lazaru“. Izvezene je pozlaćenom srebrnom žicom na crvenom platnu dimenzije 99×66 cm, koje je namenjeno kao pokrov kneževoj glavi u kovotu u manastiru Ravanica kod Ćuprije. Nastala je 1402. godine, neposredno pre bitke kod Angore, u kojoj se kao turski vazal borio Lazarov sin, despot stefan Lazarević. Sultan Bajazit I poražen je od strane tatarskog vođe Tamerlana, čime je napredovanje Osmanlija zaustavljeno na duži period. Jefimijine molitve upućene Svetom knezu, kao duh slobode pratile su njegovog sina, jednog od najvećih ličnosti srpske istorije, despota Stefana Lazarevića. Veliki ratnik, vitez, pesnik, despot Stefan je ukazivao veliko poštovanje Jefimije kao duhovnom svetilu i veoma harizmatičnoj ličnosti srpske države.

Slika: Zavesa za Carske dveri
Slika: Zavesa za Carske dveri

Pesme

Tuga za mladencem Uglješom

Pročitaj pesmu

Tuga za mladencem Uglješom

Male ikone, no veliki dar,
koje imaju presvetli lik Vladičin
i prečiste Bogomatere,
što ih veliki i sveti muž
darova mladom mladencu Uglješi Despotoviću
kojega neoskvrnjeno mlađahnog prestaviše
u večne obitelji,
a telo se predade grobu,
koji izdelaše praoci zbog prestupljenja.
Udostoji, Vladiko Hriste,
i ti, prečista Bogomati,
mene jadnu da svagda brigujem
o odlasku duše moje,
što ugledah na roditeljima mi
i na rođenom od mene mladencu,
za kim žalost neprestano gori u srcu mome,
prirodom maternjom pobeđivana.

Moljenje Gospodu Isusu Hristu

Pročitaj pesmu

Moljenje Gospodu Isusu Hristu

Od oskvrnjenih usana,
od mrskoga srca,
od nečistog jezika,
od oskvrnjene duše primi moljenje,
o Hriste moj,
i ne odgurni mene, rabu tvoju,
niti me jarošću tvojom, Vladiko, obliči
u čas odlaska mojega,
niti me gnevom tvojim kazni
u dan dolaska tvojega,
jer pređe suda tvojega, Gospode,
osuđena sam savešću mojom,
nijedne nade spasenja mojega nema u meni
ako milosrđe tvoje ne pobedi mnoštvo bezakonja mojih.
Zato te molim, nezlobivi Gospode,
ni malo ovo prinošenje ne odgurni,
koje prinosim svetom hramu prečiste tvoje matere
i nade moje Bogorodice hilandarske,
jer primih veru udovičinu
što ti prinese dve cete, Gospode,
te tako i ja prinesoh ovo, nedostojna raba tvoja,
o Vladičice, Jefimija monahinja,
kći gospodina mi ćesara Vojihne,
koji leži ovde, negda despotica.
I priloži se ova katapetazma
hramu presvete Bogorodice hilandarske
leta 6907, indikta 8.
A ako će je ko odneti
od hrama presvete Bogorodice hilandarske,
da je odlučenodlučen od jedinosušne i nerazdeljive njene Trojice
i da mu je suparnica prečista Bogomati hilandarska
u dan strašnoga ispita.
Amin.

Pohvala svetom Knezu Lazaru

Pročitaj pesmu

Pohvala svetom Knezu Lazaru

U krasotama ovoga sveta vaspitao si se od mladosti svoje
o novi mučeniče kneže Lazare,
i krepka ruka Gospodnja među svom zemaljskom gospodom
krepkog i slavnog pokaza te.
Gospodstvovao si zemljom otačastva ti
i u svim dobrotama uzveselio si uručene ti hrišćane
i mužastvenim srcem i željom pobožnosti
izašao si na zmiju
i neprijatelja božanstvenih crkava,
rasudivši da je neistrpljivo za srce tvoje
da gleda hrišćane otačastva ti
ovladane Izmailćanima,
ne bi li kako ovo postigao:
da ostaviš propadljivu visotu zemaljskog gospodstva
i da se obagriš krvlju svojom
i sjediniš sa vojnicima nebeskoga cara.
I tako dve želje postigao jesi:
i ZMIJU ubio jesi
i mučenja venac primio jesi od Boga.
Sada ne predaj zaboravu voljena ti čeda
koja si sirota ostavio prelaskom TVOJIM,
jer otkako si ti u nebeskom veselju večnom,
mnoge skrbi i bolezni obuzeše voljena ti čeda
i u mnogim skrbima život provode,
pošto su ovladani Izmailćanima.
I svima nam je potrebna pomoć tvoja,
te se molimo moli se zajedničkom Vladiki
za voljena ti čeda
i za sve koji im s ljubavlju i verom služe.
Tugom su mnogom združena voljena ti čeda,
jer oni što jedoše hleb njihov podigoše na njih bunu veliku
i tvoja dobra u zaborav staviše,
o mučeniče.
No ako si i prešao iz života ovoga,
skrbi i bolezni čeda svojih znaš
i kao mučenik slobodu imaš pred Gospodom,
prekloni kolena pred Vladikom koji te venčao,
moli da mnogoletni u dobru život
voljena ti čeda provode bogougodno,
moli da pravoslavna vera hrišćanska
neoskudno stoji u otačastvu ti,
moli pobeditelja Boga
da pobedu podari voljenim ti čedima,
knezu Stefanu i Vuku,
za nevidljive i vidljive neprijatelje,
jer ako pomoć primimo s Bogom,
tebi ćemo pohvalu i blagodarenje dati.
Saberi zbor svojih sabesednika, svetih mučenika,
i sa svima se pomoli proslavitelju ti Bogu,
izvesti Georgija,
pokreni Dimitrija,
ubedi Teodore,
uzmi Merkurija i Prokopija
i četrdeset sevastijskih mučenika ne ostavi,
u čijem mučeništvu vojuju čeda tvoja voljena,
knez Stefan i Vuk,
moli da im se poda od Boga pomoć,
dođi, dakle, U pomoć našu, ma gde da si.
Na moja mala prinošenja pogledaj
i u mnoga ih uračunaj,
jer tebi ne prinesoh pohvalu kako priliči,
već koliko je moguće malome mi razumu,
pa zato i male nagrade čekam.
No nisi tako ti, o mili moj gospodine i sveti mučeniče,
bio malodaran u propadljivom i malovečnom,
koliko više u neprolaznom i velikom,
što primio jesi od Boga,
jer telesno stranu mene u tuđini
ishranjivao jesi izobilno,
te sada te molim oboje:
da me ishraniš
i da utišaš buru ljutu duše i tela mojega.
Jefimija usrdno prinosi ovo tebi, Sveti.